Mahir i Alma

Ljubav, ljubav je smisao života Priča mi čovjek za šankom dok cigaru mota Ljepota njena se ne može ni s čim mjerit Reče mi krvavih očiju i ode rakiju potegnit Zove se Alma i sjedila je sama u klupi Ja joj prosu neki fazon glupi Reko "Dje si curo zgodna" ona kaže da me pozna Ti si Mahir osmi dva već te dugo gledam ja Bilo je pola dva April peti Mahir se sjeti Odmah smo se zaljubili i pred svima poljubili Hodali smo školom držali se za ruku Djelili istu klupu i užinu, imali istu družinu Istu srednju školu, s njom sam pjevo u horu Izigravo foru, vozili se na mom motoru Ja, Alma i Tomos imali smo mali kosmos Svoje drvo uz Savu, stotinu djece u planu Svoje pjesmu, svoje priče, naša hrana naše piće Naše zvijezde i nas grad, sjećam se ko sad Rekla je "Mahire bojim se pazi da me ne boli." Bojo sam se i ja al sam znao da me pravo voli Ja i Alma goli i njoj i meni prvi puta Bilo je ljeto i Ficibajr naše drvo pored puta Nikad neću zaboravit taj miris trave U očima zvjezde kako sjaje topli vjetar sa Save Taj dim cigare moj izgubljeni pogled "Jednog dana bit ću ti zena a ti moj čovjek." Konobar, daj još jednu ja izvadi siće Donesi Mahiru piće da ćujem ostatak ove priče On svoj konjak sastavi pa priču meni nastavi Almini starci su bili na rastavi Nije mogla više trpit non stop svađe Pa je kod mene živila rađe dok se sama negdje ne snadje Međutim to se odužilo na jedno dvije godine Pa smo prešli u stan kod moje bližnje rodbine Reko hajmo se oženit datum svadbe 3. Maj Na svadbu ćemo pozvat cijeli naš kraj.. Tu je bio kraj Dan prije vjenčanja došlo je do sranja Ona bila je kod matere tam će dočekat svatove Al umjesto svatova, ljudi pale su granate Pobjegla je s materom kod svoje tetke Fate Svi znate, bila je panika spasi živu glavu Ja sam preplivo Savu im'o sreću pravu Probo sam je nazvat međutim pukle su veze "Alma je mrtva, Alma je mrtva!" to su bile riječi Kreze Krezo lažeš, lažeš Krezo jebaću ti sve Ne lazem Mahire, matere mi, evo pitaj Alije Alija reci nešto ljudi nemojte me sad zajebavat Vidio sam kako je pala kad je posla pretrčavat I mrtva je 100 % jer ja sam zadnji osto Poginuli su još dvojica sto sam ih bio po nju poslo Bez zraka sam osto sedam dana nisam mogo jest čeko sam svaki dan da neko kaze neku vijest Al ništa ni vijesti ni života u meni Samo alkohol u mojoj veni i sjećanje o jednoj zeni... Otiso sam u Njemačku i počeo tam radit Reko lakse ću je zaboravit i malo ću se oporavit Dan za danom 12 sati dnevno radio sam vrijedno Poso i rad samo da zaboravim na rat Godine su prolazile i naniza ih se već 6 Završen je rat u Bosni je to već stara vijest Sta ću dole, nemam ništa, tu sam sebi zivot stvorio Ma hajmo dole na par dana moj frend me nagovorio Došo sam dole i bilo je sve u najboljem redu Dok nisam sreo koga - pa Alminog rođaka Vedu "Dje si Mahire? Dje si Vedo?" Evo kaze bas sam sada kod Alme kreno "Zar si šeno Vedo, šta me zezaš?" "Pa Alma je živa, šta ti ni ne znaš?" Noge mi se odrezaše i sve slike nase došle mi na oči "Vodime me Vedo moram do nje doći." "Neće moći." Reko "Molim?" Kaze "Pa Alma se udala za Kebu s njime čeka bebu I to drugu, prošle godine mu je rodila curu." Dade mi broj telefona odma sam je bio nazvo Reko "Halo, Alma, izvini jebiga nisam ni ja znao." Tako poče razgovor 2 sata smo plakali, jedno drugom se jadali, dok smo zajedno razgovarali "Izvini Mahire takva je sudbina bila Ako ti ista znači kćer mi se sad zove Mahira Nisam znala dje si nisi mi se javljo udala sam se za Kebu I sad ga volim ono pravo plaho, hajde zdravo Zdravo, vidimo se sutra." Evo sad sam tu konobar daj nam sad jos jednu ljutu Pa reko "Šta ćes sad hoćes se ić nać sutra? Sjedi Edo pit ćemo do jutra." kapnu suza ljuta Diže se on kaze "'Izvinite ljudi, odoh ja sad pišat" Začu se pucanj i sva raja poče vrištat Izletio sam odma da vidim šta je to Mercedes krvavi, pištolj - i Mahir se je ubio.. ...ubi se čovjek a bio mlad...