Pusto tursko

Evo me u mome stadu Trag mi se tu gubi Još od ona davna ljeta Kad je prestala da me ljubi Puno vremena je otad prošlo I nije da se pravdam Al' opet eto gledam I to da znaš... Ako treba da se malo I ženske sjetim vrline Upravo je nedokučivost Mjera njihove sudbine Jer kad ona bira Onda bira prokazanog tatu Ili barem malog batu I to da znaš... A rastali smo se ondje Gdje smo izašli iz grada Inata, meraka, derta Rusvaja i mraka Druga lica kao lađe Svojim putem brode Do neke druge zgode I to da znaš... A što se razlike tiče Koja postoji i buja Muško putuje već gdje stigne Dok žensko mjesto čuva Jer duh pripada nebu Kao što duša zemlji teži I zato se na mjesec reži I to da znaš... I za kraj Crnjanski reče: "Uokvir'te zlatom na oltaru žarkom Pečate ustava i prava Zakona i štatuta Privilegija hiljadu puta Obećanja i fermana Pohvala sa svih strana Naroda mog Da vidi Bog Naroda mog Da vidi Bog."